Prva ku\u0107a do nas bila je ku\u0107a babe Mare i djeda \u0110ukana Novkovi\u0107a. Djeda nisam upamtio, ali zato babu Maru, vra\u017eju, o\u0161tru i pronicljivu babu pamtim jasno i \u017eivo. Volila je baba popiti \u010da\u0161icu rakije i kako nas dijeli samo zid znala je \u010de\u0161\u0107e navratiti jer joj je ljuta jaskanska rakija, dvostruko ja\u010da od li\u010dke, pa ako je jo\u0161 bila i \u010da\u0161a od prave mjere, dobro odgovarala. Njezin zvonak glas, glasan kao da vi\u010de, uvijek je bio okrenut na \u0161alu. Baba se nije dala prevariti, na sve je imala pravi i pravovremeni, a \u010desto i bezobrazni odgovor. Tako, sje\u0107am se, jedne prilike je pri\u010dala da su je na cesti, negdje oko ku\u0107e babe Seje, kad je nosila vodu sa \u0161terne, susrela dva milicionera i po\u010deli onako ispitivati da \u010duju \u0161to ima novoga u selu. \u201eDobar dan, majko!\u201c veli jedan od njih. Baba ih pogleda ispod oka, pa nije ona od ju\u010de i re\u010de:\u201cDobar dan!\u201c \u201eJel te\u0161ko, majko?\u201c upitaju. \u201ePa, kad je te\u0161ko ja pometnem!\u201c odgovori baba. \u201ePa, kako si, majko?\u201c upita ovaj ponovno nastoje\u0107i otkraviti razgovor. A baba lukavo odvrati:\u201cBolje ju\u010de, nego danas!\u201c Ve\u0107 u nedoumici milicioner jo\u0161 jednom poku\u0161a:\u201cA gdje \u017eivi\u0161, majko?\u201c \u201eMoja antresa su vedra nebesa, a ku\u0107ni broj stani pa stoj\u201c odvrati baba Mara, a milicioneri vidjev\u0161i da se baba neda odo\u0161e bez rije\u010di neobavljenog posla.<\/p>\n
Imala je baba Mara i dva unuka Du\u0161ka i Milana. Du\u0161ko je bio stariji od mene godinu ili dvije, a Milan je ve\u0107 bio momak stariji mo\u017eda i \u0161est godina. Oni su u Vrepcu bili \u010ditavo ljeto, poznavali su sve i svakoga, a bili su za mene ugodno i dobro dru\u0161tvo. \u010cesto sam znao do\u0107i do njih, znali smo le\u017eati pod jasenom, \u010ditati ili se zabavljati na neki drugi na\u010din. Majka im je bila dobra \u017eena, ugodne, vedre i jednostavne naravi, koja bi me uvijek ponudila nekim \u0111akonijama koje su nadaleko miri\u0161ale.<\/p>\n
Sa Du\u0161kom i Milanom znao sam oti\u0107i na Jadovu oko \u0106orinca ili do plo\u010da iznad ku\u0107e njihovog ujaka Joce Bobi\u0107a gdje smo se znali po \u010ditav dan kupati obilaziti oko mlina na Alagincu koji nas je onako polusru\u0161en tajanstveno privla\u010dio i kasno vra\u0107ati ku\u0107i umorni.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u017deljko Naran\u010di\u0107<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","meta":{"_acf_changed":false,"inline_featured_image":false},"atribut":[29],"class_list":["post-4144","artikl","type-artikl","status-publish","hentry","atribut-pjesme"],"acf":[],"yoast_head":"\n