\u010cim pro\u0111u srpanjske vru\u0107ine i u\u0111e se u kolovoz osjeti se pribli\u017eavanje jeseni po laganom povjetarcu koji pod ve\u010de prostruji izazivaju\u0107i lagano drhtanje tijela jo\u0161 nenaviknutih na podnevnu vru\u0107inu. To je samo nagovje\u0161taj ledenog no\u0107nog zra\u010dnog jezika sa Velebita koji ne\u010dujno obi\u0111e selo ne pomaknuv\u0161i niti list niti travku. Vrijeme je za ulazak u ku\u0107u. Baba je ve\u0107 nalo\u017eila pe\u0107 i pristavila na pe\u0107 palentu kojoj treba dobar sat da se iz guste mase smje\u0161anog bra\u0161na i vode, opet pretvori u bra\u0161no. Dok se baba onako niska i pogrbljena bavi oko pe\u0107i otac priprema krumpire za pole koje \u0107e staviti u rol. Majka sprema brata na spavanje i to je vrijeme za mene i djeda. Djed se volio \u0161ega\u010diti sa mnom, prisje\u0107aju\u0107i se pone\u010deg iz mladosti, znao bi me zadirkivati i poku\u0161avaju\u0107i da me prevari re\u010de mi: \u201eAjde, ti govori jatale, a ja \u0107u titele.\u201c Znao sam ve\u0107 \u0161to to zna\u010di i predlagao sam mu da okrenemo pri\u010du. Vidjev\u0161i da ne ide re\u010de: \u201eJoj, boli me ovaj prst\u201c i poka\u017ee na prst na ruci: \u201e Povuci mi ga da me prestane!\u201c Ja, onako naivno pristanem i povu\u010dem ga, a on: \u201ePrrrrrr….\u201c Sko\u010dih od ljutnje na njega \u010dupaju\u0107i ga za brkove i tako bore\u0107i se dok je djed hvatao zrak od smijeha koji je iz njega provaljivao, napokon se pomirimo.<\/p>\n
Sjede\u0107i mu na koljenima upita me djed \u201eA, zna\u0161 li ti onu pjesmu o Svetom Savi\u201c \u201eNe znam\u201c rekoh, a on re\u010de da \u0107e me nau\u010diti i zapjeva:<\/p>\n
\u201eUskliknimo s ljubavlju Svetitelju Savi<\/p>\n
Srpske crkve i \u0161kole, svetiteljskoj glavi<\/p>\n
Tamo vijenci tamo slava,<\/p>\n
Gde na\u0161 srpski pastir Sava,<\/p>\n
Pojte mu Srbi pjesmu i utrojte!\u201d \u2026.<\/p>\n
\u201eTo se pjevalo u \u0161koli za dan Svetog Save 27. sije\u010dnja. On je za\u0161titnik \u0161kole i \u0111aka\u201c pri\u010dao je djed i nastavio \u201eZna\u0161 li kako je bilo\u00a0 kad sam ja i\u0161ao u \u0161kolu. Kad nismo ne\u0161to znali ili kad bi napravili neku glupost boga mi, dobili bi batina od u\u010ditelja. A znali bi i kle\u010dati u kutu na kukuruzu. I tako se razgovor nastavljao pod \u017emirkavim svjetlom petrolejke prekidan smijehom i uzvicima, ali i dubokom ti\u0161inom kada bi djed pri\u010dao o lovu na vukove onom pu\u0161kom koja mu je visila o klinu u sobi i koja je svemu davala potvrdu istine.<\/p>\n
Ujutro kad se podmiri blago znao se nastaviti i na\u0161 razgovor u o\u010dekivanju doru\u010dka. Iza\u0161li bi van u dvori\u0161te tra\u017ee\u0107i osun\u010dano mjesto i tra\u017ee\u0107i pogledom sunce koje se polako podizalo iznad Gradine. Djed bi znao sjesti na \u201ekonja\u201c i krenulo bi.<\/p>\n
Sje\u0107am se, jednom je bio ba\u0161 dobro raspolo\u017een za \u0161alu, a pogodio je \u0161to me smeta, pitaju\u0107i: \u201eA ima\u0161 li kakvu curicu?\u201c pa \u201ePoljubi\u0161 li ju katkad?\u201c A, ja ne znaju\u0107i kako da zaustavim bujicu pitanja navalim na djeda, ali bez uspjeha, kad ono spazih u kraju kala\u010du, dopola ispunjenu vodom koja je tu ostala od sino\u0107, pritr\u010dim kala\u010di i izvrnem ju na djeda. Za\u010du\u0161e se psovke, vika, i ja pobjegoh od straha jer je djed poku\u0161ao da me dohvati svojim \u0161tapom. Ostali uku\u0107ani hvatali su se za trbuhe od smijeha, ali meni do smijeha nije bilo skrivaju\u0107i se u obli\u017enjem grmlju sve do podne dok opasnost od djeda nije pro\u0161la.<\/p>\n
Djed je volio gucnuti rakije, ali mjeru mu je dr\u017eala baba. Rakije je uvijek bilo u ku\u0107i, pekla se, bilo je \u0161ljiva u \u0161ljivicima, ali ju je djed rijetko pronalazio u skrovitim mjestima kuda bi ju baba sakrila. Dobio bi svoju porciju i gotovo. Ali, neki puta bi i prona\u0161ao, a onda bi znao i potegnuti. Baba, iako sitna, bila je za djeda \u017eiva vatra, ona je dr\u017eala komandu u ku\u0107i, znala se naljutiti kad bi prona\u0161la praznu bocu. Djed se kleo da ne zna ni\u0161ta o tome, ta ne bi on popio rakiju, i sve tako, ali baba se ne bi pokolebala. \u201eNema vi\u0161e\u201c znala je odsje\u0107i ostavljaju\u0107i djeda da se koji dan snalazi po selu. \u201eBabo, daj mi na\u0111i malo rakije!\u201c molio je tada djed, a baba kojoj nije bilo milo da djed tra\u017ei rakiju po selu obi\u010dno bi popustila i rekla mu: \u010cekaj ovdje da donesem\u201c, ostaviv\u0161i ga da sjedi u ku\u0107i. Ali i djed je bio lukav, pri\u0161unjao bi se vratima i provirio bi oprezno za babom da vidi gdje baba sakriva rakiju. A baba bi s bocom u ruci\u00a0 krenula prema trapu, uvukla se u njega i nato\u010dila. \u201eVra\u017eja baba\u201c ljutito je praskao djed \u201ekud ju je samo sakrila?\u201c znaju\u0107i da mu kroz vrata trapa jedva mo\u017ee pro\u0107i glava, a kamoli\u00a0 ostalo. Ali sam zato ja mogao i kad bi baba oti\u0161la u selo znao bi me pozvati i re\u0107i \u201eEvo uzmi bocu i nato\u010di dolje djedu rakije dok nema babe\u201c. Ja bih ga obi\u010dno poslu\u0161ao i tako smo ponovno sklopili primirje. A ja sam u trap, ukopanu malu zemunicu pred \u0161talom pokrivenu dvostre\u0161nim slamnatim krovom na kome su sa prednje strane bila mala vrata\u0161ca, tek tolika da bi se Garov provukao, \u010desto ulazio po jaja koja su koko\u0161i tamo nesle, pa je to bila i prilika da se pojede i koje jaje jer je baba bila i prili\u010dno \u0161krta.<\/p>\n
I tako je to trajalo dok baba nije primijetila da rakija nekako nestaje, a i ja sam iz nepa\u017enje i neja\u010dak da polako nagnem bocun znao i prosuti tako da je \u010ditav trap mirisao po rakiji. Ostala je rakija u trapu, ali je baba bocun dobro za\u0161titila i sve se ponovno vratilo na staro. Djed moli rakiju, a baba mu mjeri i daje i sakriva bocu na kojekakva \u010dudna mjesta na podu gdje se djed rijetko i te\u0161ko, penju\u0107i se krupan, znao navaditi. Ali, jaja su i dalje bila na dohvat ruke.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u017deljko Naran\u010di\u010d<\/p>\n","protected":false},"featured_media":0,"template":"","meta":{"_acf_changed":false,"inline_featured_image":false},"atribut":[29],"class_list":["post-4160","artikl","type-artikl","status-publish","hentry","atribut-pjesme"],"acf":[],"yoast_head":"\n