Tog dana, 26.8.1995.g. u selo je uz vojni kontrolni punkt kraj škole ušlo nekoliko Vrepčana, između njih Đuro Ćurčić i Nikola Cetina i zatekli pustoš.
„Oslikani“ zidovi škole – a nije bilo pošteđeno ni groblje, razbijena natpisna školska ploča, selo bez ljudi, stoka koja luta po selu, ubijene životinje, zapaljeni objekti pocrnjeli od dima, opljačkane kuće, devastirana privremena školska učionica u Domu (…iz koje je sačuvan dječji rad javno objavljen prvi puta na Vrebačkom kalendaru za 2025.g./7533. srpsku g. za mjesec juni) – bile su slike Vrepca koje su ostale za povijest (Foto: Nikola Cetina).
Vojska je baš toga dana otišla iz sela što je proslavljeno uz žestoku pucnjavu, a na odlasku iz sela Vrepčani su se odjavili na kontrolnom punktu, na kojem je sad, umjesto vojske, bila policija.
Te iste godine održao je na Pokrov sisački paroh g. Petar Oluić, po pozivu Nikole Cetine, molitvu na Gradini i na groblju, koje je nepoznati nadareni slikar također prigodno ukrasio.
Izbjegli Vrepčani su počeli sporadično dolaziti u selo i obilaziti svoja imanja. Od 1997.g. krenuo je povratak, skroman, kako je tko mogao.
Razapeti između želje i mogućnosti i suočeni sa administrativnim i ekonomskim ograničenjima (dokumenti, policijske provjere, nemogućnost zaposlenja i ostvarenja mirovina…), od onih 287 Vrepčana koji su bili u Vrepcu 4.8.1995.g. gotovo nikad povratnika, stalnih stanovnika, u selu nije bilo više od 30-45. Tako i danas.
Prvi su se u selo 1997.g. vratili Dušan Pelaga Crnokrak i Dušan Duda Grubić, a za njima postepeno i ostali. Netko dođe, a netko, na žalost i ode….. Izuzetak su bila ljeta kada se u selo dolazilo na obilazak imanja i posjetu rodbini, što je pratila nada za povratak koji se zbog uvjeta života i objektivnih ograničenja rijetko dešavao. Ipak, tih ljetnih mjeseci u selu je znalo biti i više od 80 žitelja, ali sa godinama ih je dolazilo sve manje. Život i obaveze, borba za egzistenciju, učinili su svoje.
Ipak, život se i u tim skromnim i oskudnim uvjetima nastavio. Opustošena i opljačkana imanja su se obnavljala. Nastojalo se osigurati osnovno za donekle normalni život domaćinstava i poljoprivrednih djelatnosti – peći, posuđe, stolovi i stolice, kreveti, alati i oprema za polje i radione, stoka…..
Ali Vrepčani, povratnici kao i oni u dijaspori, nisu zanemarili ni zajedničke materijalne i duhovne potrebe sela. Groblje, Društveni dom, Gradinu kao simbol sjećanja i duhovne obnove, prometnice, vodovod……
………………………………….
Ovdje želimo podsjetiti na veliki trud i zalaganje Vrepčana da se obnovi društvena infrastruktura i društveni život povratkom u selo. Danas je to gotovo zaboravljeno, kao i požrtvovni Vrepčani, ali na tim temeljima nastavilo se i dalje i sve do danas.
Mnoge generacije Vrepčana ugradile su sebe, svoj rad i materijalna sredstva u Vrebac, i ništa nije počelo jučer ili danas. Gradi se na radu prethodnih generacija Vrepčana, često i na pepelu, a i buduće generacije će nastaviti na ostavljenim temeljima koje će zateći.
U daljnjem tekstu nastoji se prikazati barem ograničeno, jer nema svih dokumenata – osim sjećanja, doprinos Vrepčana selu od sporadičnog pojedinačnog povratka 1997.g pa do 2017.g. – godine u kojoj je osnovano Srpsko kulturno društvo – Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu.
Ovaj prilog je doprinos sjećanju na to vrijeme i na kontinuitet života koji se kao feniks ponovno rađao usprkos svemu.
………………………………….
Groblje se počelo održavati od 1996.g., a već prvih godina iz donacije su osigurana žica i ulazna vrata (donator RM) i zajedničkim snagama Vrepčana u periodu 1998.-2000.g. ograđeno je groblje.
Donirano je i posuđe za Dom (donator Milan Grubić), dobrodošlo za podušja i poneka skromna druženja, a vrijedna donacija je bila i materijal za vanjsku stolariju Društvenog doma koju je izradio i ugradio 2002.-2003.g. vrebački stolar Jovan Joco Bobić (donator materijala, izrade i ugradnje: RM).
Uređivana je i Gradina na kojoj su se, počevši od 1996.g., počele redovno održavati tada skromne Komemoracije stradalim Vrepčanima u 2. svjetskom ratu.
U Zagrebu je 2004.g. osnovano Društvo Vrepčana i prijatelja Vrepca u čijem izdanju je izašao bilten – Vrebačke staze. Dva broja, od kojih bilten br. 1 nije sačuvan. Društvo se nakon nekoliko godina raspalo…….
To su bili počeci. Društveni život sela se polako vraćao u ustaljene tokove. Formiran je i Mjesni odbor Vrebac 2006.g., za područje Vrepca, Zavođa i Pavlovca Vrebačkog, koji je tih godina pokazao zavidnu aktivnost. Uspostavljen je i kontakt sa Gradom Gospićem, pa iako je suradnja bila skromna, a često i nevoljna od strane Grada, barem donekle je rješavan gorući problem održavanja županijske ceste i seoskih cesta.
Obnovljen je i asfalt kroz selo – od škole u pravcu Vrebačke staze do kraja sela.
Polako se vraćao i entuzijazam. Vrepčani su se odazivali na akcije koje je organizirao Mjesni odbor. Nerijetko, kod košnje groblja i Gradine znalo se sakupiti i do 15-20 Vrepčana, Zavođana i Pavlovčana, a oni koji nisu mogli učestvovati u radu donirali su novac. Iako vremešni, poneki i sa ograničenim radnim mogućnostima vrijedno su radili, a nerijetko su se nakon rada znali počastiti janjetinom sa ražnja.
To je jačalo optimizam i davalo snagu za dalje.
Narednih nekoliko godina bilo je živo, a 2010.g. je bila prelomna.
Mjesni odbor Vrebac se 2009.g. javio na Natječaj Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva iz Pule i dobio 15.000 Kn (2.000 €) za nabavu i ugradnju PVC stolarije na katu Društvenog doma, koja je iduće godine nabavljena i ugrađena, a tvrtka Kamen Pazin donirala je kamene klupice.
Izvod iz prijave za obnovu Društvenog doma
U Društvenom domu je te godine, umjesto stare i dotrajale, izgrađena i nova bina.
Dio nove PVC stolarije na Društvenom domu i obnovljena bina (stara bina je bila viša – do crte koja se vidi na zidu – i zaklanjala je djelomično prozore iza bine i koji stoga nisu bili u funkciji).
Na Gradini je postavljen krst sa posvetom koji je za Pokrov osvećen.
Skica* – predložak po kojem je sagrađen krst na Gradini (…i nekoliko godina kasnije u Mogoriću, u istom kalupu koji je izradio vrebački stolar Jovan Joco Bobić) i slika krsta – danas.
* Po želji našeg prerano upokojenog paroha o. Dalibora Tanasića ova dorađena skica mu je 5.9.2013.g. poslana u njegovu novu parohiju – Hrvatsku Kostajnicu. Ne znamo dali je krst sagrađen, ali slike koje smo zamolili da nam se po izgradnji pošalju nikad nisu stigle.
Otvorena je i web stranica MO Vrebac – Vrebački portal.
Te godine Vrepčani su uz donacije po procjeni uložili u Vrebac 60.325 Kn (cca 8.000 €) – prilog.
Nastavilo se i u 2011.g. sa manjim potrebama i skromnijim rezultatom, jer su temelji bili postavljeni. Prema procjeni te godine je uloženo 11.120 Kn (oko 1.500 €) – prilog.
Krajem godine počele su intenzivne aktivnosti na izgradnji vodovoda kroz Vrebac. Sastanci u Gradu i Usluzi su bili intenzivni. Od Vrepčana na izgradnji vodovoda angažirali su se Marko Narančić, predsjednik Mjesnog odbora i Željko Narančić. Upornost se isplatila iako je otpor izgradnji bio evidentan – i uspjelo se. Iduće 2012.g. radovi su započeli. Vodovod je izgrađen 2013.g., a ukupno je izgrađeno cca 7,5 km vodovodne mreže. Te godine, krajem ljeta započeto je priključivanje domaćinstava na vodovod.
2013.g. je započelo postavljanje javne rasvjete. Postavljena su tri rasvjetna tijela – ali te godine nisu zasvijetlila.
Narednih godina redovno su se održavale akcije čišćenja Gradine i groblja.
Tradicije održavanja Komemoracije stradalim vrepčanima u 2. svjetskom ratu na dan ustanka 2.8. i proslava seoske i hramovske slave, Pokrov presvete Bogorodice 14.10., nastavljene su i u kontinuitetu traju i danas.
Prelomni trenutak za organizaciju društvenog života u Vrepcu dogodio se u januaru 2017.g. pronalaženjem dokumenata o Srpskoj narodnoj čitaonici (i knjižnici) u Vrepcu, Društva osnovanog početkom prošlog stoljeća, u Arhivu Jugoslavije u Beogradu. Zahvaljujući upornosti Mirjane Ćurin i uz pomoć Milana Medakovića, vrsnog istoričara Arhiva i našeg zemljaka uz Gračaca došli smo u posjed niza zapisnika o radu i naročito Pravila tadašnjeg Društva te vrijednih dokumenata i prepiske Ise Bogdanovića i državnih organa Kraljevine Jugoslavije oko prvog imena Doma.
Ovi dokumenti temelj su ideje o obnovi Društva i povod osnivanja današnjeg Društva u Vrepcu te iste godine, 18.3.2017.g. – Srpske narodne čitaonice i knjižnice u Vrepcu.
Tragovi događanja u Vrepcu zabilježeni su na Vrebačkom portalu koji je postao nezaobilazna kronika sela i koji govore o trajnoj vezanosti Vrepčana za selo.
Nastavimo tako i dalje!
Materijalno je uglavnom postignuto velikim zalaganjem i donacijama Vrepčana i izdašnom pomoći Srpskog narodnog vijeća, ali nedostaje angažmana na društvenoj i duhovnoj strani, povezivanju sa Vrepcom i stvaranju društvene kohezije Vrepčana.
Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu, obnovljeno kulturno Društvo koje su tako dalekovidno, vjerojatno prije 1914.g., osnovali naši preci je danas nezaobilazno u društvenom životu Vrepčana. Uključimo se u rad Društva i aktivirajmo se na kulturnim projektima kako bi sačuvali tradiciju, nacionalni i kulturni identitet i obnovili i pojačali veze sa Vrepcom. Tako ćemo se najbolje odužiti našim precima i velikom kulturnom nasljeđu Vrepca, sačuvati ga i ostaviti generacijama koje dolaze iza nas.
U kulturnom djelovanju postavljeni su temelji koje treba širiti i nadograđivati. Održavanje tradicionalnih događanja uz kulturne projekte kao što je izdavanje Vrebačkih kalendara, knjiga i monografija Vrebačkih pisaca ili manifestacija kao „Izložba Vrebačkih kalendara i starih dokumenata Društva“, angažiranje Vrebačkih stvaralaca – pisaca, pjesnika, glumaca i niza drugih zanimanja i profesija Vrepčana ostvarenih u raznim područjima života i rada, i u raznim zemljama svijeta, put je ka oživljavanju Vrepca u duhovnom, kulturnom i materijalnom pogledu.
Stvorimo od Vrepca oazu kulture, prosperiteta, tolerancije i međunacionalnog i međunarodnog povezivanja i suradnje!