Ante Toni Lešaja, hrvatski publicist, istraživač i društveni aktivist, najpoznatiji po dokumentiranju uništavanja i uklanjanja knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina, umro je 24.4.2026.g..
Njegovo najpoznatije djelo je predmetna knjiga u kojoj je sustavno istražio uklanjanje knjiga – osobito na ćirilici ili srpskih autora – iz knjižnica, škola i javnih ustanova nakon raspada SFRJ.
Izvor: Novosti, br. 1375
Lešaja navodi da je samo u jednoj dekadi iz knjižnica diljem Hrvatske odstranjeno približno 2,8 milijuna knjiga, najčešće bez javne rasprave i bez službenog opravdanja koje bi bilo temeljeno na stručnim kriterijima, te je pokazao da se radi o sustavnoj praksi uklanjanja knjiga zbog jezičnih razloga (publikacije na ćirilici ili ekavici), zbog etničkog identiteta autora (posebno srpskih autora ili izdavača) ili ideološkog sadržaja.
Tako su npr. uklonjena djela Branka Ćopića, Sime Matvulja, Ervina Šinka…
Glavne teze knjige:
- Knjigocid je sustavna pojava
- Ideološki i identitetski kriteriji
- Nacionalni i jezični kriteriji
- Ciljanje određenih autora i tema
- Nedostatak transparentnosti i javne rasprave
- Nedovoljna dokumentacija i arhiviranje
- Širi učinci na kulturu i društvo
…u Lešajinoj interpretaciji pokazuju da se ne radi samo o fizičkom uklanjanju knjiga, već da je u pitanju kulturni i ideološki proces koji oblikuje što društvo smatra vrijednim znanja, a što ne.
U predgovoru knjige Lešaja kaže:
Dva su osnovna razloga zbog kojih sam se tim fenomenom počeo baviti. Jedan, inicijalni, moja je osobna povezanost sa slučajem koji je kroz brojne napise postao poznat kao »bacanje knjiga u kontejner za smeće u Korčuli«, a drugi je iznenađujući intenzitet netrpeljivosti prema Drugome i isključivost – politička, nacionalna, etnička i ideološka – u vrijeme »prevrata devedesetih«, s pripadajućim i već puno puta u povijesti viđenim tragičnim posljedicama – ubijanjima, razaranjima imovine i uništavanjem spomeničke baštine. Stoga je i uništavanje knjižne građe u Hrvatskoj, u mjeri u kojoj ga je bilo i kao samo jedno u nizu sličnih povijesnih iskustava, zadobilo svoju »povijesnu obilježenost«.
…………………………………….
Dr. Ante Lešaja, redoviti je profesor Sveučilišta u Zagrebu koji je od 1990. godine u mirovini. Nakon završenog studija ekonomije radio je u brodogradilištu u Korčuli na poslovima organizacije i analize poslovanja poduzeća, da bi se prelaskom u Ekonomski institut Zagreb (1962. godine) posvetio istraživačkom radu na području ekonomske politike i teorije firme, a također i problematici proizvodnosti i privrednim reformama u socijalističkim zemljama. Doktorirao je 1965. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu s tezom o ekonomskoj politici i uvjetima privređivanja u jugoslavenskoj privredi. Krajem 1972. godine izabran je za izvanrednog profesora političke ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a zatim je kao profesor političke ekonomije radio na Ekonomskom fakultetu u Mostaru i Fakultetu za defektologiju.
Nakon umirovljenja aktivno je i sasvim volonterski radio na razvijanju Narodne knjižnice općine Korčula, a događanja vezana uz uništavanje knjižne građe, koja su se tamo dogodila, ponukala su ga da fenomen uništavanja knjiga tokom 1990-ih godina potpunije istraži. Rezultat višegodišnjeg istraživanja je studija: “Uništavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina”.
Izvor: https://mvinfo.hr/