Vijesti
~

Јадова је потекла

Безводно љето је завршило, а тако је започела и јесен. Дуго је требало кишама да напуне подземље Лике и потеку потоци и ријеке. Јадова је ове године потекла 15.11.2026.г., некако

In memoriam – Petar Sunajko

Ostade naš Vrebac bez još jednog zemljaka čiji lik i djelo će biti upisano u kolektivnu memoriju našeg sela. Petar Sunajko, sin Mile rođen je 1941. u Vrepcu, a nakon

Нова Е-КЊИГА

У издању Српског народног вијећа управо је изашао Лексикон “100 ЗНАМЕНИТИХ СРБА У ХРВАТСКОЈ” који је уредио Иво Голдштајн. Уредништво још чине: Дејан Јовић, Душан Маринковић, Ђорђе Матић, Милорад Пуповац,

Akcije i donacije
~

Поправљен улаз на Градину

На иницијативу Јовице Сунајка, јучер, 7.10.2026.г. поправљен је улаз на Градину. Бетонски ступ са посветом Јоце Наранчића (посвета: ДАР СВОМЕ СЕЛУ ОД ЈОЦЕ НАРАНЧИЋА) и једним крилом металних врата који

Санирано грло бунара штерне

Вребачка штерна је у годинама, од изградње 1880.г. до данас протекло је 146 година. У љетном безводном личком крају била је спас за опскрбу становништва водом за пиће, кишнице, која

Literarni kutak
~

VREBAČKE PRIČE – Prvi dan (3)

Prolazio je tako prvi dan, u znatiželji, razgovoru, razgledanju, obilascima i dolascima seljana, a onda su krenuli dogovori o poslu koji je čekao; trebalo je kositi travu, žeti žito i vršiti ga, ići u planinu po drva za zimu, popravljati alat i dotrajale dijelove sjenika i štale.

Dan je bio dug i ispunjen, a veče je nosilo smiraj. Sakupili smo se u kući oko stola koji je jedva bio dovoljan za svu čeljad u kući. Na kozi koja se cijeli dan nije gasila pušila se večera i mamila nas svojim mirisima. Glad je prevladala umor. Večerali smo gotovo bez riječi uz zvonke i žustre zvukove žlica i vilica. Nakon večere djed je zapalio lulu, pogledao nas kroz dim i započeo. Priče i sjećanja su tekle. Bilo je tu svega, o ljudima i događajima u selu, lovačkih priča pa i događaja iz proteklog rata.

Razgovori su trajali dugo u noć uz treperavu svjetlost petrolejke. Slušao sam ih sjedeći na trećoj prečki ljestava pokušavajući uhvatiti naše dvije mačke, dobre lovilice, koje su nenaviknute na diranje i povlačenje za rep znale bijesno zafrktati i iskezivši zube uz siktanje pokušavale da me ogrebu oštrim kandžama. Brzo sam shvatio da ta igra njima nije draga i da ih uznemirava, a opomenut kapljicama krvi na ruci i mene je minula želja za igrom.

Noć je bila potpuna. Nebo nad Vrepcem bilo je zvjezdano, a svjetla u selu, osim mjesečine nije bilo. Slika koliko prirodna, toliko i nestvarna. Zar je moguće da nema svjetla koje bi obasjavalo puteve osim mjesečine koja je znala blještati i stvarati oštre izdužene sjene drveća i kuća koje su se gubile u njihovim granama i gustim trnovitim žbunovima koji su opasivali puteve i dvorišta. Hladnoća i drhtanje od vala ledene hladnoće koja je strujala od Velebita tjerali su me u kuću. Zavukao bih se u krevet drhteći od zime i pokriven jorganom, biljcem i šarenicom, grijući se padao bih u dubok okrepljujući san sa košmarom u glavi i neobičnim snovima sa zadnjom mišlju kad će jutro i što će donijeti. Ali jedno sam znao. Bit će neobično i razigrano.

 

Željko Narančić