Branko Cetina, sin Nikole i Marije rođ. Petković, rođen 1923. godine u Vrepcu kao 18-godišnjak počinje doživljavati strahote ustaških zločina nad nevinim srpskim stanovništvom svog rodnog sela. Odmah po dolasku u Vrebac ustaše mu hapse i ubijaju oca Nikolu. Potom hapse i njega, odvode ga u Gospić, pa u logor Jadovno. Tamo postaje svjedokom ustaških svireposti. Ne kloneći duhom sa zatočenim Savom Zorojom, rodom iz Pavlovca, bježi iz logora u Vrebac, gdje se odmah uključuje u partizanski pokret. Bijeg je preživio i Sava Đure Zoroja, rođ. 1916. u Pavlovcu, koji također stupa u partizanski pokret. Poginuo je 1944. godine u borbi protiv ustaša kod Metka.
Branko svoj ratni put završava 1945. godine kao komesar bolnice III. Armije. Ostaje u JNA gdje je penzioniran u činu pukovnika.
Maja 1988. godine historičaru dr. Đuri Zatezalu na mjestu ustaškog logora u Jadovnom daje iscrpno svjedočenje o svom zatočeništvu u tom logoru smrti, logoru koji je do tada bio prešućivan. Kako reče dr. Đuro Zatezalo:- Šutnjom se prikrivalo mnogo toga. Ćutalo se sve pod izgovorom da bi to sve smetalo bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti-.
Ovo, kao i mnoga druga svjedočanstva, ne ostavljaju nikakve dileme šta je tko radio i kakvu je ulogu imao u zločinu. Svjedočanstvo precizno optužuje zločinca imenom i prezimenom, a potpisano imenom preživjelog zatočenika Branka Cetine postaje neizbrisivo.
Priredio:
Nikola D. Cetina
Napomena:
Svjedočenje je preuzeto iz knjige Đure Zatezala “Radio sam svoj seljački i kovački posao – svjedočanstva genocida” objavljene u Zagrebu 2005.g. u izdanju Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”
Ovo svjedočenje, kao i druga svjedočenja mogu se preuzeti i na linku:
http://www.jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/zatezalo-radio-sam-svoj-seljacki-i-kovacki-posao.pdf
Branko Cetina – Kazivanje o ustaškom logoru Jadovno
