Pitanje jezika na ovim prostorima barem u posljednjem stoljeću nije bilo tretirano samo kao pitanje međuljudske komunikacije i sporazumjevanja naročito između naroda “koji se razumiju” već u mnogo značajnijoj mjeri i kao političko pitanje. Javni prostor je zagušen raznim interpretacijama koje često imaju malo veze sa temeljnom svrhom jezika što stvara konfuziju među “običnim” korisnicima jezika koje se čak uvjerava da i ne poznaju jezik koji govore. Jezik je tako postao statusni simbol, simbol razlika, simbol pripadnosti etnicitetu, simbol razdvajanja …….., a diskusije o jeziku pod maskom brige i čuvanja ograničavaju mu razvoj i osnovnu funkciju u korist “ovlaštenih tumača”.
Ova knjiga autorice Snježane Kordić, koja je naišla na snažne otpore u domaćoj stručnoj javnosti, demistificira ova kretanja i reafirmira ulogu i položaj jezika kao sredstva sporazumjevanja među ljudima, a čitaocima će pružiti i jedan drugi, danas gotovo neprisutan u javnosti, pogled na jezik kojim govorimo.
Posebna vrijednost ove knjige, objavljene 2010.g., je, osim edukativne, i u sagledavanju stanja i dešavanja oko jezika viđeno očima stranih lingvista te usporedbi sa lingvističkom svjetskom praksom i kretanjima.