Na izmaku 19. stoljeća, 1888. g. u mnogočlanoj, uglednoj vrebačkoj obitelji Sime – Bratine i Anđelije Bogdanović, rodio se sin Iso – Isika.
U Vrepcu završava osnovnu školu, gimnaziju završava u Gospiću, a studij prava upisuje u Zagrebu.
Početkom 1. svjetskog rata (1914. g.) prekida studij jer je mobiliziran i upućen na srpsko ratište.
Austrijska vojska silovito napada Cer, a Isika bježi na srpsku stranu.
Njegovi dotadašnji suborci to uočavaju te ga prilikom bjega ranjavaju u glavu i vrat, ali ga ne uspijevaju zaustaviti.
Isika je spašen i upućen na liječenje u valjevskoj vojnoj bolnici, gdje je zaliječen te kasnije poslan u operativnu jedinicu srpske vojske.
Uskoro susreće svojega rođaka pukovnika Đoku Bogdanovića s kojim, uz sve nevolje, 1915. uspjeva preći Albaniju i s preostalom vojskom stići na grčki otok Krf.
Vlada Kraljevine Srbije odlučila je poslati sve nedovršene đake i studente na doškolovavanje u Francusku i druge evropske zemlje pa tako Isika, nakon kraćeg oporavka, odlazi u Ženevu gdje završava pravni fakultet.
Po završetku 1. svjetskog rata dolazi u Beograd gdje je imenovan za šefa kabineta Svetozara Pribićevića, ministra unutrašnjih poslova Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
U međuvremenu polaže advokatski ispit i otvara advokatsku kancelariju.
Pristupa Radikalnoj stranci i postaje njezin istaknuti član.
Kandidat je za parlamentarnog poslanika u kotaru Gospić. Narod ga je volio i u nekoliko mandata birao za poslanika.
Često je obilazio Liku i Vrebac. Iznad svega želio je i uspjevao pomoći svojim Vrepčanima, Zavođanima i Pavlovčanima, među kojima nije pravio razlike.
Pomogao je i drugim selima.
Naročitu pažnju posvetio je izgradnji neophodno potrebnih objekata – javnih šterni za vodu, mostova i društvenih domova.
U Vrepcu je izgradio šternu pod Gradinom i kod kuće Milošičine, a uređeni su i kaptirani izvori Pećine Rakića i Čatrnja.
U Zavođu je izgrađena jedna šterna, a započeta je izgradnja društvenog doma koji zbog početka rata nije dovršen.
U Pavlovcu je izgrađena osnovna škola te uređen i kaptiran izvor Gospinovac.
Posebno treba istaknuti gradnju vrebačkog društvenog i sokolskog doma za koji je Isika darovao svoje rodno kućište i skoro u potpunosti financirao njegovu izgradnju.
Gradnja je dovršena 1935. g. Dom je bio centar okupljanja mještana naših sela.
Isiki u čast na domu je postavljena spomen ploča koja je tokom rata uništena i nikada nije obnovljena.
Također je na rijeci Jadovi izgradio kameni Popovića most, koji i danas služi svojoj svrsi.
Svojim autoritetom i upornošću uspješno je prikupljao sredstva neophodna za izgradnju navedenih objekata.
Između ostalih u Vrebac je uspio dovesti Koreničanina Dušana Leticu, ministra financija u vladi Milana Stojadinovića. Njih dvojica obilaze čatrnju i još neke objekte nakon čega je Letica odobrio novac za njihovo dovršenje.
Isika je bio obiteljski čovjek, oženjen iz bogate, ugledne beogradske obitelji. Imao je troje djece – dva sina i kćerku.
Pred drugi svjetski rat osniva u Beogradu društvo Ličana i Banijaca, s namjerom da se članovi međusobno pomažu, a naročito da pruže pomoć novopridošlim zemljacima pri zapošljavanju i stambenom zbrinjavanju.
Okupaciju zemlje podnosi bolno i veoma teško, pati u krugu obitelji.
Politički se potpuno pasivizira, a zatvara i svoju veoma uglednu advokatsku kancelariju.
Nakon rata nije bio aktivan u društvenom životu, a i privatne kontakte sveo je na minimum. U Vrebac nije dolazio.
Naš velikan Iso Isika Bogdanović umro je 1949. g. u 61. godini života.
Mi Vrepčani, Zavođani i Pavlovčani, gdje god bili, ne smijemo zaboraviti tko je Isika bio i što je za naša sela učinio.
Smatram da je došao trenutak da mu se makar simbolično odužimo ponovnim vraćanjem spomen ploče ili postavljanjem nekog drugog spomen obilježja njemu u čast.
Razmislimo o tome!
Pri pisanju ovoga članka djelomično sam koristio monografiju „Korjeni vjekovnog trajanja“, sjećanja dr. Dušana Dragosavca i moga pokojnog kuma Milana Krajnovića Jandrina.
Autor: Đuro Braco Ćurčić
P.S. – Administrator
Prije cca dva-tri mjeseca u užem krugu Vrepčana pokrenuta je inicijativa za postavljanje spomen obilježja Isi Bogdanoviću. U razgovorima sa dijelom mještana sela Vrepca ova inicijativa je podržana. Željeli bi da i ostali sudjeluju u raspravi oko inicijative i načina i oblika njene realizacije, te da zajednički, u trenutku kada ocijenimo da se stav oko inicijative iskristalizirao, na skupštini svih naših sela, donesemo odluku o njenom prihvaćanju ili odbacivanju.
Stoga ovim otvaramo javnu raspravu u trajanju od cca 2 mjeseca i pozivamo sve Vrepčane, Pavlovčane i Zavođane da svojim mišljenjima i prijedlozima pridonesu donošenju odluke.
Svoj doprinos ovoj temi možete dati preko Foruma na ovoj stranici ili javljanjem na mail Administratora ili članova Mjesnog odbora Vrebac.
Svakako bi bili zahvalni za sve pisane priloge ili fotografije kojima bi obogatili biografiju Ise Bogdanovića.