Ne mogu zaspati.
Noć je,
Kasno proljeće.
Pogledam kroz prozor
Vani kiša rominja
Stablo lišće umiva
Pod teretom kiše
Blago savijene grane
Odsjaj zvijezda u mokrom lišću
Prava barokna slika
Nema slikara budnog da je naslika
Nema pjesnika budnog da je opjeva
Tek moje oči svjedoci su prizora
Što rijetko se otkriva
Ptice spavaju
Stabla u daljini tek
Su tamne mrlje
Stabla u blizini
Nijemi spavači umorni
Svjetiljkom noćnom obasjani
Snivaju snove
Da ljudi ih grle
Kao u doba davno
Kad bratstvo stabala i ljudi
Živjelo je
U sjeni stabla
Umorni putnik bi zastao
Kapljice rose
I kaplje znoja
Slane kao more
Svjetlom Sunca obasjane
Blistaju
Teške se ruke umorne
Oko stabla svijaju
I plešu
Stablo i putnik umorni
Plešu kao što plešu
Leptiri oko cvjetova
Mirisnih
Ples života
Ne mogu zaspati.
Noć je,
Kasno proljeće.
Pogledam kroz prozor
Vani kiša rominja
Svud oko mene
Tama i tišina
Tek odsjaj mjeseca
U lišću
Prava barokna slika
Nema slikara budnog da je naslika
Nema pjesnika budnog da je opjeva
Jovica Sunajko