Razgovor sa starijim vrepčanima o Vrepcu i događajima, prije ili kasnije dovodi do teme o pjesmi, zapisanoj krasnopisom u desetercu, a spjevanoj o dolasku Kralja u Medak. Naime, vrepčanin Peja Mandarić je 1932. godine, povodom istoimenog događaja, spjevao pjesmu “Dolazak Kralja Aleksandra u Medak 1932. godine”
Sam događaj iskorišten je da se spomenu lički kraj i poznati ljudi iz tog doba iz Vrepca, Medka, Mogorića i Počitelja što čini pravu vrijednost pjesme.
Tako pjesma počinje…….
Poslušajte moji Vitezovi
Slavenskoga roda Sokolovi
Da čujete gusle i guslara
Koji gusli a netraži para….
I danas, nakon 78 godina, kroz pjesmu se osjeća bogatstvo života i društveni odnosi koji potaknuti opisanim događajem izviru iz stihova, a za buduće generacije bilo bi dobro zapisati i sjećanja o ljudima koji se spominju, o pjesniku ali i o onome tko je zapisao pjesmu (možda Peja, a možda….?) od ljudi koji ih se sjećaju ili po pričama koje su ostale iza njih.
I završava……
Te se pesme ne nalazi više
Kraj svačemu pomalo dolazi
Jer mi veli posestrima Vila
Da bi pesma odveć duga bila.
Zahvaljujući Nikoli Cetini i njegovoj dokumentaciji, u prilici smo da objavimo pjesmu, a na vama je da ju pročitate i uživate u njoj.
Dolazak kralja Aleksandra u Medak 1932 god
Peja Mandarić