Petar Petrović Njegoš bio je pjesnik, vladika i vladar Crne Gore. Rodio se 1813. godine u Njegušima, naselju koje se nalazilo na sjeverozapadnom dijelu Lovćena. Prilikom krštenja dobio je ime Radoje (Rade). Otac Tomo bio je brat vladike Petra I i dosta bogat čovjek.
1825. godine Radoje je otišao u cetinski manastir kod svoga strica Petra I. Tamo je započeo školovanje i pripremao se kako bi mogao postati budući vladar Crne Gore. Većinu obrazovanja prenio mu je pjesnik Sime Milutinović Sarajlija koji je u Crnu Goru došao 1827. godine.
Nakon što je vladika Petar I umro 1830. godine, Njegoš je zamonašen i doseljeno mu je novo ime Petar te je postao poglavar Crne Gore. Tada sedamnaestogodišnjak, našao se u izrazito teškoj situaciji, a bio je suočen i s mnogim problemima. Naime, Crnu Goru su vrebali Mleci, Turci i Austrija, zemlja je privredno slabila, a sve češće je dolazilo i do međuplemenskih ratova.
Iz svih tih razloga, sve je snage uložio na konsolidaciju prilika. Aktivno je djelovao na diplomatskom planu, vodio je borbe s Turcima, gradio ceste, podizao prosvjetu te stvorio prve organe vlasti u zemlji – senat i gvardiju i tako stvorio pravu modernu državu.
Uz sve te državne poslove, uvijek je pronalazio vremena za vlastito obrazovanje i književni rad. Prvi pjesnički prvijenci nastali su mu pod utjecajem pjesnika Sime Milutinovića.
Njegoševa najpoznatija djela su: “Luča mikrokozma” – filozofsko-religijski ep, zatim drama “Lažni car Šćepan Mali” i “Gorski vijenac”.
1849. godine u jesen, obolio je od tuberkuloze, a dvije godine kasnije, 1851. godine, umro je u trideset devetoj godini.
Izvor: https://www.mojalektira.com/
Petar II Petrović Njegoš kao Vladar i kao Vladika
“Luča mikrokozma” je filozofsko-religiozni spjev u kojem je pjesnik tragao za odgovorom na pitanje o porijeklu zla u svijetu i našao ga u vanzemaljskim, metafizičkim uzrocima. “Luča” nije samo zbir njegovih emocionalnih i životnih drama i lomova kao čovjeka, duhovnika i državnika. Ona je izraz njegovog bića i njegovih misaonih preokupacija. “Luča mikrokozma” predstavlja borbu dobra i zla, Boga i Đavola, u kojoj je Bog pobjednik, jer je on stvaralac svega pa i samog Đavola.
Izvor: https://www.goodreads.com/
Delo “Gorski vijenac” Petar Petrović Njegoš napisao je sa ciljem da prikaže istrebljenje poturica u Crnoj Gori u osamnaestom veku, a delo je objavljeno 1847. godine u Beču na srpskom narodnom jeziku. Ovo delo karakteriše Njegoševo viđenje uzroka zla koje opravdava zemaljskim razlozima.
Kada je u pitanju Gorski vijenac tema dela je istrebljenje poturica do kojeg je došlo krajem 17. i početkom 18. veka. Poturice su bili bolna rana Crne Gore i Crnogoraca – to su Crnogorci koji su pod pretnjom ili zbog mita izdali svoju veru, primili islam i prihvatili običaje i ponašanje Turaka, pa su udarili i na svoju braću po krvi, ali sada neprijatelje po veri.
“Gorski vijenac” Petar Petrović Njegoš piše sa željom da predstavi situaciju Crne Gore i poturica, a samo delo svojim posebnim duhom koji živi u njegovim likovima i scenama, predstavlja istorijsko razdoblje iz kojeg je uzet predmet dela. Duh jednog vremena i života odražava Gorski vijenac u potpunosti.
Izvor: https://beleske.com/
Petar II Petrović Njegoš GORSKI VIJENAC
Petar Korunic-Pocetak etnografske statistike u Habsburškoj monarhiji i Hrvatskoj