Selo Vrebac stoji na pogledu
Stražbenica prva je na redu
Prve kuće tamo su Rakića
Ima Branko svoga sina mladića
Radovan je tome dečku ime
Svi se diče i ponose njime
Radovan se iz Armije vrati
Jedva ga je dočekala mati
Pa mu kaže
O moj sine gledaj šta se radi
Ova kuća treba da se mladi.
Idem dalje do Kevana tamo
I tu bi se nešto doznat znalo
U Kevanu nakovanj se čuje
Mićo Borin vruće gvožđe kuje.
Nizbrdo Jurića malo niže
Ujak Miloš svoje blago čuva
Ujna Jela večeru mu kuva.
Dolje niže Luketin je Pera
Dok je bio mlađi puno se je dera
A sad više i sve više on radi
Penzija mu mala, al ne boji se gladi.
Kuća Jurića ništa nova nema
Naš nam Žiga sam večeru sprema.
Kod Šojana tamo ništa nema novo
tamo samo Tane Nikin i Nikin bratić Jovo.
Idem dalje do Narančića kraja
Tamo žive Milan i Kaja
I sa njima kćerka Nevenka
Udaće se, ta ima i vremena.
Malo niže moja baba Maša
U sto sela ne bi deblje naša
I sa njome njena kćerka Slava
To je mudra i pametna glava.
Spjevao: JOVO Jovica BOGDANOVIĆ
Prošlo je punih 30 godina otkako je Jovo Jovica Bogdanović ( Jovica Nikin) kao srednjoškolac u Gospiću spjevao pjesmu o svom Vrepcu. Iako dugi niz godina Jovica živi i radi u Zagrebu svoj rodni Vrebac nije zaboravio. Po vlastitom kazivanju najljepše trenutke provodi u najdražem mu Vrepcu gdje se sa sjetom prisjeća brojnih sumještana, njihovih dogodovština, dječjih igara, slava i proslava, pjesama i plesova, druženja kod škole i Doma. Zato vjerujemo da će nas naš samouki pjesnik, na tradiciji brojnih vrebačkih pjesnika, obradovati sa novim pjesmama o njegovom i našem Vrepcu.
Priredio: Nikola D Cetina
P.S. Nekoliko dana prije objave pjesme, a što Nikola nije znao, Jovica je teško nastradao i danas je na bolničkom liječenju u Zagrebu. Sve koji ga znaju želimo obavijestiti o tome i u ime svih nas poželjeti mu uspješan oporavak i povratak porodici i Vrepcu.
Administrator
Jovo Jovica Bogdanović