Slilo se mlado i staro u Vrebac 14. oktobra da proslave svoju slavu Pokrova presvete Bogorodice. Domaćini u Vrepcu, Zavođu i Pavlovcu dočekuju svoje brojne goste, pa svi odlaze k crkvi na vrebačkoj Gradini s nestrpljenjem očekujući prigodnu liturgiju svoga omiljenog prote Đure Vitasa. Odrasli vode ozbiljne razgovore, dječica se igraju, a mladi zagledaju. Pažljivo odslušaju propovijed svog prote, prime naforu, pa sretni i veseli sa svojim gostima odlaze kućama gdje planinke pripremaju najbolje od onoga što imaju, jer to je dan koji se pamti. Tako je bilo sve do 1941. kada nesretni rat donosi velike nevolje, ustaške zločine, zbjegove, ali i hrabri otpor naših nikad nepokorenih predaka.
Rat završava velikim ljudskim žrtvama, ostajemo bez crkve, gubimo vjeru i osjećaj nacionalne pripadnosti. Raseljavaju nas, a preostali u olujama devedesetih godina bivaju protjerani sa svojih ognjišta. Povratak je otežan pa se samo malobrojni vraćaju, najviše motivirani da svoje kosti ostave na našim grobljima.
Život se ipak pomalo vraća u naša sela, obnavlja se Društveni dom, stiže javna rasvjeta i vodovod, uređuju se groblja, obnavlja se Društvo Srpska narodna čitaonica u knjižnica u Vrepcu. Obnavlja se i zamrli vjerski život. Vrijedni Vrepčani na crkvištu postavljaju krst kod kojega se svake godine na Pokrov održi prigodna liturgija. Pamtimo poruke i pouke našeg, pokoj mu duši, prote Dalibora Tanasića koji nas je ohrabrivao i podržavao u nastojanjima da opstanemo i ostanemo na našoj djedovini.
I ove godine Vrepčani, Zavođani i Pavlovčani iz naših sela i mi koji smo se rasuli po svijetu s osjećajem ponosa i brojnim gostima okupili smo se na našoj Gradini na liturgiji na kojoj nas je naš paroh Dragan Mihajlović u prigodnoj propovjedi podsjetio na značaj Pokrova u pravoslavlju koji datira još od 911. godine kada se u Carigradu, za vrijeme bogoslužja, Bogorodica javila narodu na molitvi s omoforom (pokrivačem) kojim ih je zaštitnički zakrilila. Po završetku liturgije i rezanja slavskog kolača kum salve Dušan Njegomir-Duško parohiji vrebačkoj poklonio je vrijednu ikonu u duborezu Sv. velikomučenika Georgija, a KUD Prosvjeta sa Udbine razgalio je prisutne spletom prigodnih pjesama. Za kumstvo slijedeće slave javilo se Društvo Srpska narodna čitaonica i knjižnica u Vrepcu (SNČK).
Uslijedilo je svečano otvorenje zavidnog fundusa biblioteke prikupljene vrijednim donacijama, a Mirjana Grubić Ćurin predstavila je reljef našeg velikog dobrotvora Ise Bogdanovića-Isike rad kiparice Sonje Ćurin.
Predstavljen je i Vrebački kalendar za 2025. godinu kojeg su kao i prošlogodišnji pripremili Željko Narančić i Nikola Cetina, a koji se temelji na uvodnoj poruci“ Vrijeme, život i ljudi“. U kalendaru su prikazani društveni događaji i pojedinci ocrtavajući turbulentnost vremena, duhovnu snagu Vrepčana i bitne društvene procese kroz proteklo vrijeme. Tako se je kroz kalendar dobio živi prikaz života i borbe za opstanak na ovim prostorima. Kalendar završava s porukom „ Čuvajte tradiciju, pravoslavne vrijednosti i nacionalni identitet“ i ikonom Sv. Save rodonačelnikom našeg naroda, kao poruku i podsjetnik o vrijednostima moralnih načela na kojima se temelji naša nacionalna zajednica.
Odlukom Društva SNČK u Vrepcu promijenjeno je ime Društvenog doma u Vrepcu u „Društveni dom Iso Bogdanović“ o čemu je u emotivnom govoru Željko Narančić naglasio.- Okupili smo se ovdje da jednim simboličnim činom odamo počast Isi Bogdanoviću (Isiki kako su ga neformalno zvali), našem Vrepčaninu koji nas je veoma zadužio svojim radom i djelom i koji je sticajem povjesnih okolnosti bio nepravedno zapostavljen i gotovo zaboravljen…. Posebno mjesto, vezano za Isu Bogdanovića, ima društveni dom u Vrepcu, ili kako se je izvorno zvao-Prosvetni dom Kralja Petra I Velikog Oslobodioca-. Dom je sagrađen 1931. na zemljištu kojeg se je njegova majka Anđelija odrekla u korist društva SNČK u Vrepcu. Dom je sagradio Iso iz svojih sredstava… Dom je od tada pa do rata bio centar svih društvenih zbivanja u Vrepcu, mjesto sastajanja i održavanja seoskih skupova. Nakon 2. svjetskog rata Dom mijenja ime i postaje -Društveni dom Nikola Dragosavac-, poznatog pod nadimkom Ražovina, po istaknutom vrebačkom partizanu. Današnjom svečanošću na kojoj mijenjamo ime Društvenom domu ne želimo umanjiti hrabrost, žrtvu i povijesno mjesto Nikole Dragosavca -Ražovine, nego prije svega želimo odati zasluženo priznanje njegovom tvorcu-Isi Bogdanoviću i tako mu se, makar i sa zakašnjenjem odužiti za sve što je učinio za Vrebac, Zavođe i Pavlovac. Za to je trebalo čekati 93 godine, ali, dočekali smo! Stoga sa otkrivanjem ploče s nazivom Društvenog doma, na današnji dan seoske slave Pokrova Presvete Bogorodice, i simbolično i sa zahvalnošću odužujemo Isi Bogdanoviću. Ovim činom od danas, Društveni dom u Vrepcu nosi ime -DRUŠTVENI DOM ISO BOGDANOVIĆ-„. Dom simboličnim činom otkrivanja ploče s novim nazivom Doma nastavlja brojne aktivnosti koje se u njemu održavaju, a na čast i ponos svih nas“.
I kakva bi to bila svečanost, a da ne završi zajedničkom trpezom s nezaobilaznom domaćom šljivovicom i janjetinom s ražnja uz poruku: Ako Bog da, vidimo se nagodinu u još većem broju.
Nikola Cetina